To je uistinu loš znak…

Sjećate li se kad su zadnji put globalisti skinuli maske ?
Nije to bilo tako davno ali neki su ljudi možda već zaboravili kako je zapadni svijet izgubio gotovo svu individualnu slobodu pod krinkom prenaglašene hitne zdravstvene situacije. Kada su globalisti iskreni u pogledu onoga što stvarno žele, to se obično poklopi s planiranom katastrofom.
U dvije godine od kolapsa pandemije ko*ida, tvrdio sam da se globalističke organizacije pokušavaju ponovno okupiti prema novom planu. Dokazi upućuju na to da su ti ljudi doživjeli šokantno otkriće nakon pokušaja provedbe trajne medicinske tiranije. Shvatili su da nemaju toliku kontrolu nad protokom informacija i javnom raspravom kao što su prvotno mislili.
Čak i uz potpunu cenzuru koja koristi algoritme za zakopavanje kontradiktornih podataka, čak i uz punu snagu vlade koja radi s društvenim medijima kako bi ušutkala neistomišljenike, čak i uz prijetnju ekonomskog ostracizma za svakoga tko odbije održati stalan dotok mrna snimaka, oni i dalje nisu uspjeli. Istina o minimalnoj stopi smrtnosti od infekcije (IFR) nastavila se širiti, zajedno s podacima koji dokazuju uzaludnost mandata i karantina. Tu ništa nisu mogli učiniti.
Njihova zlatna karta za potpunu kontrolu bio je koncept putovnice za c-pivo : alternativni mediji zgnječili su tu agendu poput žohara kuge. Da je putovnica bila uspješna, ne bismo sada vodili ovaj razgovor. Svi bi se bojali da će im oduzeti putovnicu. Svi bi se bojali gubitka ekonomskog pristupa jer govore pogrešne stvari. Svi bi se bojali da će biti prisiljeni u ko*id kampove (što je doista bila stvarna agenda). Ili bismo bili usred krvavog građanskog rata.

Događaji iz 2020. imali su za cilj pokrenuti konačni državni udar protiv čovječanstva. Globalisti su uvijek iznova priznavali svoje planove. Klaus Schwab i Svjetski ekonomski forum ponosno su izjavili da je ko*id bio katalizator za “Veliko resetiranje” i “Četvrtu industrijsku revoluciju”. Tvrdili su da su blokade samo početak i da će se sveobuhvatna ograničenja naših sloboda odnositi i na klimatske promjene.
Mislili su da su pobijedili bez ispaljenog metka ali nije tako lako. Daleko više ljudi je budno i svjesno svojih motiva nego što su mislili a barem u Americi, više od 50 milijuna tih ljudi je naoružano. Zatvaranja su sada nestala, gotovo nitko nije uzeo pojačivače vaxa, mnogo je manje ljudi uzelo c-pivo nego što CDC tvrdi a putovnice c-piva su poništene. Ova pobjeda bila je moguća zahvaljujući naporima alternativnih medijskih platformi koje su zaobišle ​​cenzuru Big Tech-a.

Tako je jednostavno.

Stoga će sljedeći događaj vjerojatno biti mnogo gori po razmjerima i posljedicama a globalisti već pokušavaju ispraviti prethodnu grešku podcjenjujući građansko novinarstvo. Pokušat će nas ušutkati ako mogu i to otvoreno priznaju na nedavnim konferencijama i u mainstream člancima. Maska ponovno pada i to mi sugerira da će se dogoditi nešto jako loše.
Kao što sam primijetio u svom članku iz 2023. “Od ko*ida do klimatskih promjena : Nosioci globalnog autoritarizma”, čini se da su globalisti prebacili svoje tiranskije napore s pandemije na klimatski diskurs. Ako stvarno želite znati što smjeraju ovih dana, trebali biste pogledati klimatske konferencije.
Krajem rujna održan je veliki broj klimatskih konferencija, uključujući i onu koju je održao WEF u New Yorku pod nazivom Sustainable Development Impact Meeting. WEF je ovo održao zajedno s Općom skupštinom Ujedinjenih naroda. Nije iznenađujuće da je rasprava često skrenula s klime na “prijetnje demokraciji” i gorke pritužbe na “širenje dezinformacija”.

John Kerry, bivši demokratski predsjednički kandidat, bivši predsjednik Climate-a pod Joeom Bidenom i dugogodišnji sudionik WEF-a, rekao je tihi dio naglas tijekom summita. Tvrdio je da je 1. amandman “prepreka” dobroj vladi i da sprječava elite da kontroliraju javni konsenzus.
Njegove izjave su prilično eklatantne.
Prvo, konsenzus je uvelike precijenjen i često otrovan. Osnova znanosti je da je rasprava uvijek moguća na temelju dokaza.
Jednom kada iznudite “konsenzus”, odbacili ste svu dužnu marljivost znanstvene metode.
To je postalo jasno tijekom ko*ida, gdje je “konsenzus” razotkriven kao potpuno izmišljen a većina tvrdnji vlada i “medicinskih stručnjaka” pokazala se lažnom.
Upamtite, to su bili isti ljudi koji su VAM pokušali zabraniti odlazak u parkove i daskanje na vodi na plaži u ime “izjednačavanja krivulje”.
Mislim, koliko malouman moraš biti da vjeruješ da aktivnosti na otvorenom dovode do prijenosa vi*usa?
To nije znanost, to je histerija koju promoviraju ljudi koji tvrde da predstavljaju znanost.
Isto vrijedi i za mandate nošenja maski, socijalno distanciranje, karantene itd. Nijedna mjera koju su proveli nije bila legitimna.

Kada govorimo o konceptu klimatskih promjena izazvanih čovjekom, tvrdnja da postoji konsenzus u znanosti je laž. Podaci sugeriraju da jednostavno ne postoji takva stvar kao što su klimatske promjene izazvane čovjekom. Nema dokaza za uzročnu vezu između emisije ugljika i globalnog zatopljenja.
Nema dokaza da globalno zatopljenje uzrokuje ekstremne vremenske prilike.
Nema dokaza da je naš trenutni ciklus zagrijavanja značajan ili jedinstven u usporedbi s drugim ciklusima zagrijavanja u povijesti.
Zapravo, Washington Post je nedavno nenamjerno dokazao točku alternativnih medija o klimatskim promjenama kada su mapirali povijest Zemljine temperature tijekom 450 milijuna godina, samo da bi otkrili ono što već dugo govorim – trenutne temperature mnogo su niže nego što su bile bio veći dio Zemljine povijesti.
Ali ono što je ovdje važnije je tvrdnja Johna Kerryja da upravljanje zahtijeva kontrolu javnih informacija.
Kerryjeva temeljna nepovezanost je njegovo stajalište da je posao elita i vlade moderirati informacije za opće dobro.
Nitko im nije dao dozvolu za to. Vlada nije tu da stvara konsenzus.
Ljudi su glavni, Johne. Kao političar vi ste samo državni službenik, ništa više. Vaše mišljenje o slobodi govora nije važno.

Neke od najočiglednijih dezinformacija često puštaju u javnost vlada i njihovi odobreni medijski izvori u ime “spašavanja demokracije”.
Stalno lažu. John Kerry je samo ljut jer javnost sada ima sredstva da razotkrije njega i njegove kohorte.
Ako je “demokraciji” potrebna cenzura da bi preživjela, onda se ne isplati štedjeti.
Konačno, licemjerno, Kerry sugerira da je demokracija “prespora” u provedbi promjena u društvu koje on smatra potrebnima za stvaranje konsenzusa i “jedinstva”. Ako je 1. amandman “prepreka” za učinkovitiju kontrolu informacija i upravljanje, onda on i njegova ljigava braća moraju imati namjeru da ga uklone.
Drugim riječima, smatra da bi tiranija bolje funkcionirala jer je puno brža od pokušaja manipuliranja javnosti propagandom.
On to ne kaže eksplicitno ali upravo to zaključuje.
Uz neke od govora Klausa Schwaba na vrhuncu pandemije, Kerryjeve izjave možda su najotvorenije očitovanje globalističkih autoritarnih namjera koje sam ikada čuo. Skinuo je masku i to me brine.

Njegovi su argumenti u skladu s brojnim člancima koje su posljednjih mjeseci objavili mediji establišmenta. New Yorker je upravo objavio članak u kojem se pita “Je li vrijeme da se spali Ustav? New York Times je objavio članak pod naslovom “Ustav je svetinja. Je li i opasno?”
Također su napisali članak u kojem ističu potencijalne prednosti despotskih vlada u zemljama poput Brazila koje prijete da će prekinuti javni pristup X-u Elona Muska (Twitter) kako bi natjerale stranicu da cenzurira račune građana. Ovi ljudi su na ratnoj stazi kako bi uvjerili javnost da je sloboda govora prijetnja.
Kad politički elitisti i njihovi sluge počnu napadati slobodu govora, to je obično priprema za veliku krizu koju se nadaju iskoristiti za uklanjanje javnih sloboda.
Sloboda izražavanja je najvažnija sloboda jer omogućuje ljudima da kroz raspravu utvrde što je istina i što treba učiniti u vezi s tim.
Globalisti su mislili da imaju informacije u svojim rukama tijekom ko*ida i bili su u krivu. Neće ponoviti istu grešku.
Bez obzira na sljedeću krizu, oni će sigurno pokušati ušutkati alternativne medije i sve buntovne platforme društvenih medija prije nego što krenu naprijed.

Nesklonost društvenim medijima i tjeskoba zbog njih samo raste i raste i raste.

I to je dio našeg problema, posebno u demokratijama u smislu izgradnje konsenzusa oko bilo kojeg pitanja.
Danas je zaista teško vladati.
Znate, nema sudije koji mora da utvrđuju šta je činjenica a šta nije činjenica da su u određenom stepenu iznutrice.
I ljudi idu i ljudi sami biraju gdje će ići zbog svojih vijesti ili informacija.
A onda jednostavno ulazite u začarani krug.
Tako da je zaista, zaista teško, mnogo teže izgraditi konsenzus danas nego u bilo koje vrijeme u 45, 50 godina koliko sam bio uključen u ovo.
I sada se puno raspravlja o tome kako obuzdati te entitete da biste garantirali da ćete imati neku odgovornost za činjenice, itd.
Ali gledajte, ako ljudi idu samo na jedan izvor i izvor na koji idu je bolestan i ima plan i oni plasiraju dezinformacije.
Prvi amandman stoji kao glavni blok na sposobnost da to jednostavno, znate, izbacite iz postojanja.
Dakle, ono što vam treba – ono što nam treba je da osvojimo teren, osvojimo pravo da vladamo, nadamo se
imate znate, osvojite dovoljno glasova da ste slobodni da biste mogli implementirati promjenu.
Sada očigledno ima ljudi u našoj zemlji koji su spremni da sprovedu promene na druge načine.
Dakle, zaista se pitate može li demokratija preživjeti neregulirane društvene mreže?
Mislim da su demokratije trenutno pod velikim izazovom i nisu dokazale da se mogu brzo kretati dovoljno ili dovoljno veliko da se nosimo sa izazovima sa kojima se suočavamo.
Šta vas je uvjerilo u vašu teoriju?
Pa, ono što je počelo da se dešava je
Upravo su to počeli javno da govore pred kamerama.
Naš prvi amandman stoji kao glavna prepreka mogućnosti da se samo, znate,
izbaciti ga iz postojanja.

Epoha